Coaching iskustvo: Što kada coaching sat nije „wow“
Dio mojih klijenata osim na coaching kod mene odlazi i na terapije svom psihoteraeutu. Tako mi se nedavno jedna klijentica “požalila” da joj je prošli sat sa psiohoteraputom bio vrlo čudan i da joj taj put “nije bilo baš nešto ekstra, što inače nije slučaj”. Jako mi je drago što je to spomenula, jer su velika očekivanja tijekom coachinga i psihoterapije zapravo vrlo česta. Ono što posebno želim napomenuti je da taj osjećaj nije jednostran (klijent prema coachu/psihoterapeutu), već je četo i obrnuto – sam coach ili terapeut ima visoka očekivanja i od sebe i klijenta. Pa hajdemo vidjeti zašto je tome tako i što leži u pozadini.
Dramatični trenutci su izuzetno rijetki
Često dolazimo na coaching ili psihoterapiju s očekivanjem velikog, dramatičnog trenutka. Tražimo “aha!” spoznaju koja će nam preko noći promijeniti život. No, što ako se taj trenutak ne dogodi? Je li sesija bila neuspješna? Naravno da ne.
Istina je zapravo sljedeća. Uvid rijetko dolazi kao grom iz vedra neba. Umjesto toga, on se često javlja kao tiha, suptilna spoznaja. Kao osjećaj prepoznavanja koji se pojavi u dubini našeg bića. Baš kao kad napokon shvatite zašto vam je neka osoba od početka bila odbojna ili zašto se uvijek ponavljate u istom obrascu ponašanja. I to se obično događa na mjestima gdje se osjećamo slobodno i neopterećeno, recimo vozeći se u autu ili tuširajući se.
No ponekad se uvid ne događa kroz tiho promišljanje, već kroz snažnu, odlučnu spoznaju da “ja to mogu”. To nije uvijek rezultat naših vježbi ili tehnika, već često dolazi iz povjerenja koje gradimo s klijentom, dajući mu prostor da pronađe snagu koja već postoji u njemu. Sjećam se klijentice, nazovimo je Ivana, koja je došla iscrpljena, u debelom burnoutu. Radila je u korporaciji i dala je, kako je sama rekla, cijelu sebe u taj posao, no osjećala se prazno i neispunjeno. Nije više pronalazila smisao u onome što radi. Opisivala je kako joj nedostaje slobode i kreativnosti, a u sebi je potiho sanjala o pokretanju vlastitog posla. Ali taj san pratile su sumnje: „Nemam poduzetničkog iskustva, ja sam iz radničke obitelji, kako ću financijski…“
Već prvi sat radile smo na vizualizaciji potencijalnog cilja jer tu klijenti često počinju shvaćati da bi to mogla biti njihova istina. Nakon toga sam joj za rad kod kuće “propisala” nekoliko vježbi koje su imale za cilj povećati njezino samopouzdanje i samovrednovanje. Ono što je bilo najvažnije, jasno sam joj pokazala da vjerujem u nju. Bez imalo sumnje. Znala sam da svi resursi već postoje u njoj. Mnogi klijenti očekuju gotove odgovore, ali pravi je cilj coachinga osnažiti ih da sami dođu do rješenja.
Tjedan dana kasnije, vratila se na našu sljedeću sesiju i rekla nešto što me potpuno iznenadilo: „Odlučila sam dati otkaz.“ Bio je to hrabar i brz potez. Iako sam bila ponosna, u glavi mi je bljesnula misao o klijentima koji se zanesu idejom promjene, pa na kraju ipak odustanu. No, ona je bila drugačija. Sljedeći tjedan, došla je s osmjehom od uha do uha i rekla: „Dala sam otkaz!“ Prošla su dva mjeseca. Nije bilo straha, nije bilo oklijevanja. Ta je žena otvorila svoj obrt. Kad sam je pitala što je presudilo, što se to prelomilo u njoj da donese tako brzu i hrabru odluku, odgovor je bio jednostavan i dubok: „Nakon razgovora s tobom shvatila sam da ja to mogu.“ Ovo nije bio trenutak uvida u smislu spoznaje nečega novog, već trenutak priznanja onoga što je cijelo vrijeme stajalo unutra. Moj zadatak nije bio dati joj rješenje, već joj dati do znanja da je ono već u njoj. Uvid je bio jednostavan: ona je već imala sve što joj je trebalo. I jednom kad je povjerovala u tu istinu, integracija se dogodila munjevito i sa strašću, rezultirajući promjenom kakvu je sanjala.
Uvid je tek pola posla
No uvid je tek kriška torte, ponekad veća, ponekad manja. Integracija je zapravo ono što čini razliku između trenutnog “aha!” osjećaja i trajne promjene u životu. Integracija je proces u kojem novu spoznaju ugrađujemo u naše svakodnevne odluke, navike i ponašanja. Drugim riječima, samo shvaćanje nečega, bez obzira koliko duboko bilo, ne mijenja naš život. Pravi posao počinje onog trenutka kada odlučimo taj uvid pretvoriti u djelo. Taj proces nazivamo integracija.
Evo još jednog stvarnog, vrlo opipljivog, primjera. Jedna moja klijentica, nazovimo je Lucija, dugogodišnja je voditeljica odjela u velikoj korporaciji. Na coaching sate došla je na izmaku snaga. Radi već 20-ak godina na istom mjestu i postala je neformalno poznata kao “osoba za sve”. Kolege su joj stalno dolazili s pitanjima i molbama “trebam te vrlo kratko”. Iako njezina pozicija zahtijeva fokus i preciznost, a pogreške znače financijski gubitak za tvrtku, ona je svima uvijek bila na raspolaganju. Zbog toga svoj posao nikada nije stizala završiti u radno vrijeme, pa ga je nosila kući, radeći do kasnih sati. Dodatno, zbog straha od pogreške i otkaza, svaku je brojku provjeravala tri puta. Na jednom od naših coaching susreta, Lucija je shvatila nešto što je bilo toliko očigledno, a opet potpuno zanemareno: “Odgovaranje na pitanja drugih nije u mom opisu posla.” Taj je uvid bio jasan i oslobađajući. Shvatila je da njezin strah od otkaza i želja da svima udovolji zapravo stoje iza njezina ponašanja. Oboje ju sprječavaju da se posveti onome što je zaista važno.
No, pravi izazov tek je počeo. Uvid “odgovaranje na pitanja drugih nije u mom opisu posla” nije magično riješio problem. Ona je morala integrirati tu spoznaju. Nije mogla samo prestati pomagati drugima, jer bi to izazvalo čuđenje, pa čak i sukobe. Zato smo razradile plan malih koraka.
- Korak 1: Postavljanje granica. Umjesto da odmah daje odgovor, počela je govoriti: “To je super pitanje, ali nije u mom opisu posla. Predlažem ti da kontaktiraš odjel XY.”
- Korak 2: Komuniciranje promjene. Objasnila je jednom od kolega da se više ne može posvetiti tuđim zadacima jer želi biti sigurna da je njezin posao, koji zahtijeva potpunu posvećenost, odrađen besprijekorno.
Ova integracija nije bila laka. U početku se osjećala krivom i imala je strahove da će ljudi pomisliti da je neljubazna. No postupno je primijetila promjenu. Njezin je ured postao mirniji, a slobodno vrijeme koje je dobila iskoristila je za hobije koji je opuštaju. Po prvi put nakon dugo vremena, nije imala potrebu nositi posao kući.
Ovaj primjer pokazuje da je integracija aktivni proces, a ne pasivno promatranje. Zahtijeva svjesnu odluku, hrabrost da se promijene navike i strpljenje s procesom. Svaki put kad je osjetila nelagodu, prisjetila se svog uvida i podsjetila se da je “briga o sebi dio njezina posla”. Na kraju je uvid uistinu postao djelo koje joj je promijenilo život.
Aktivnosti koje dobro funkcioniraju kod mojih klijenata
Primijetila sam da neki moji klijenti dolaze lakše do uvida i integracija, odnosno imaju bolje coaching iskustvo. I zato sam ih otvoreno pitala, što rade tijekom i nakon naših coaching sesija, odnosno na koji način procesuiraju. Ispalo je da svi takvi klijenti rade bilješke za vrijeme coachinga koje kasnije i nekoliko puta pročitaju. Obično zapisuju sve što im padne napamet nakon coachinga. Isto rade i kada imaju psihoterapiju. Jedna klijentica među njima rekla mi je da dok piše, dolazi do uvida koji su joj “promakli” tijekom same sesije.
Također, klijenti koji su uspješniji u integraciji od možda drugih klijenata (iako je to nezahvalno uspoređivati jer ovisi o nizu faktora i spremnosti klijenta) ne pokušavaju promijeniti sve odjednom. Obično odaberu jedan, mali korak. Na primjer, ako ste shvatili da prečesto dajete obećanja koja ne možete ispuniti, počnite vježbati reći “ne” u jednoj situaciji tjedno. Tu je važno poštivati sebe i dati si vremena. Ovo nije utrka tko će prvi do cilja. Pustite da se emocije i spoznaje slegnu. Ponekad se “aha!” trenutak dogodi danima ili tjednima nakon same sesije, kada ste opušteni i u svom prostoru.
Iskoristite svoj coaching u potpunosti
Pravi posao, da ga tako nazovem, ne odvija se samo u mom uredu. Na meni kao vašem coachu je da vam osiguram mirno i ugodno mjesto za rad ako radimo uživo ili stabilnu internetsku vezu ako smo online. Na meni je isto tako da dođem mentalno i emotivno u podržavajućem stanju, da vas aktivno slušam, dajem iskreni feedback i podršku koja vam je potrebna.
No VI ste ključni sudionik. Vaša je odgovornost ponijeti ono što ste naučili i živjeti to. Zato, ne čekajte “wow” efekt. Budite otvoreni za tihe, suptilne spoznaje koje se mogu dogoditi u bilo kojem trenutku. Jer upravo te male, mirne spoznaje, kad ih se integrira, stvaraju najveće i najtrajnije promjene u našim životima. Ako ste spremni na takvo putovanje, ja sam tu da vam pomognem i budem vaša podrška. Javite mi se s povjerenjem. Coaching iskustvo (uvodi razgovor) od 30 minuta je besplatno za sve.
© Created with passion by La boss 2024. | Pravila privatnosti