Zašto tuđe potrebe često stavljamo ispred svojih?
Znate onaj osjećaj kad prvo provjerite je li šef dobro raspoložen prije nego što uopće pomislite kako se vi osjećate? Ili kad se osjećate odgovornim za tuđi posao i preuzimate ga kako biste izbjegli da netko drugi pogriješi ili bude kritiziran, čak i kada imate previše vlastitih obaveza? Privatno bi to značilo da se osjećate krivima kada je vaš partner neraspoložen i mislite da ga morate “popraviti”. Ili kada stavite potrebe svoje djece ili roditelja uvijek ispred svojih, čak i kada to dugoročno šteti vašem zdravlju i blagostanju. OK, shvatili ste bit. Ako se pronalazite u ovim i sličnim situacijama, niste sami. Štoviše, možda ste upali u zamku zvanu – kozavisnost.
Zašto stalno stavljam druge ispred sebe?
Ovo pitanje muči mnoge ljude. I kada to kažem, zaista ne pretjerujem. Kako coach u svakodnevnom radu primjećujem kako moji klijenti imaju problem s postavljanjem granica, bez obzira na to kojeg su spola, obrazovanja, koliko imaju godina ili čime se u životu bave. Odgovor nije jednostavan, ali je izuzetno važan za vaš osobni i profesionalni rast.
Hajdemo redom vidjeti što se nalazi ispod površine tog problema. Kozavisnost, u svojoj srži, predstavlja naviku da tuđe potrebe i osjećaje stavljamo ispred svojih. Zvuči plemenito, slažem se. I možda mnogima od vas zvuči i prirodno. Sjetite se samo svog odgoja. Vjerujem da je većina vas, baš poput mene, bila odgajana kao “dobra djevojčica/dječak” koji će svakog pozdraviti, svakom se nasmiješiti, napraviti sve što joj drugi kažu, osobito ako to kaže starija osoba ili autoritet. Ali zamislite da cijeli život radite samo ono što vam drugi kažu. Može li to biti kvalitetan život za vas?
Kako prepoznati kozavisnost?
Jedan od najčešćih “alarma” je onaj neugodni osjećaj u trbuhu. Moja klijentica Jelena (izmišljeno ime, ali osjećaj je itekako stvaran) jednom mi je rekla: “Kada napokon napravim nešto za sebe, osjećam se kao da sam nekoga iznevjerila.” Poznato? Ta grižnja savjesti je snažan pokazatelj da ste možda previše usmjereni na tuđe potrebe.
No, nije samo grižnja savjesti u pitanju. Primjećujete li da ne znate kako se osjećate dok ne vidite kakva je “emocionalna klima” oko vas? Jeste li majstor u čitanju tuđih raspoloženja, ali potpuno izgubljeni u vlastitima? To su jasni signali da su vaše emocionalne granice postale prilično porozne, toliko da se tuđi osjećaji prelijevaju u vaše.
Odakle dolazi ta potreba da ugađam drugima?
Kozavisnost nije nešto s čime se rađamo, već svoje korijene vuče iz djetinjstva. Mnogi od nas odrastali su u okruženjima gdje su morali biti izuzetno osjetljivi na tuđe potrebe – možda je jedan od roditelja bio bolestan, emocionalno nestabilan ili ovisan. Naučili smo “hodati po jajima” kako bismo održali mir i sigurnost. Taj naučeni obrazac ponašanja kasnije prenosimo u odrasle odnose, uključujući i poslovne.
Važno je razumjeti da briga za druge i ljubav prema njima nisu sinonim za odricanje od vlastitih potreba. Zdravi odnosi podrazumijevaju davanje i primanje, a ne neprestano žrtvovanje sebe.
Posljedice dugotrajnog zanemarivanja vlastitih potreba
Dugotrajno ignoriranje vlastitih potreba je kao da automobilu stalno dajete gas, a nikada ne natočite gorivo. Prije ili kasnije – burnout je neizbježan. Vaše tijelo i um će pronaći način da vam kažu “sada je dosta”. To se može manifestirati kroz fizičke bolesti, anksioznost, depresiju, iritabilnost i opći osjećaj iscrpljenosti. Ironično, u želji da budete dobri prema drugima, na kraju nećete biti dobri ni prema sebi, a ni prema njima jer nećete imati kapaciteta za to.
Sebe stavite na prvo mjesto
Dobra vijest je da se moguće osloboditi kozavisnosti. Prvi korak je osvijestiti svoje vlastite želje i potrebe. Zvuči jednostavno, no iz iskustva rada sa svojim klijentima znam da je za mnoge kozavisne ljude ovo revolucionarno otkriće. Prvi korak prema svemu tome može biti da se jednostavno zapitate: Što ja želim? Što meni treba? Bez obzira na to što drugi misle ili osjećaju.
Sljedeći korak je naučiti kako ostati usklađen s tim željama i potrebama. Ovo zahtijeva budnost i svijest u svakodnevnim interakcijama. Počnite primjećivati kada automatski stavljate tuđe potrebe ispred svojih. Zastanite i zapitajte se: Je li ovo zaista ono što želim? Ili reagiram iz stare navike? Samo zastanite i primijetite bez bilo kakvog osuđivanja.
I dalje me peče savjest…
Ako vas na tom putu postavljanja granica u odnosima i dalje peče savjest, znajte da je grižnja savjesti normalna pojava kada mijenjate “pravila igre”. Vaši bliski ljudi navikli su na određeni obrazac vašeg ponašanja, i kada ga počnete mijenjati, njihove reakcije mogu biti različite. Važno je zapamtiti jednu ključnu stvar: tuđa reakcija na vašu istinu nije vaša odgovornost! Možete osjećati nelagodu, ali unatoč tome, imate pravo održavati granice koje ste postavili za svoje dobro.
Za kraj, želim vam dati do znanja da je kozavisnost usko povezana s postavljanjem zdravih granica i samopoštovanjem. Kada istinski osjećate svoju vrijednost, znate da zaslužujete jednaku pažnju i brigu kao i svi drugi. Počinjete se ponašati u skladu s tim uvjerenjem, a to uključuje i stavljanje vlastitih potreba na zasluženo mjesto.
Oslobađanje od kozavisnosti je putovanje, a ne jednokratni događaj. Budite strpljivi prema sebi, slavite male pobjede i ne bojte se potražiti podršku na tom putu. Kao vaš coach, tu sam da vas vodim i podržim. Zajedno možemo pretvoriti vašu brigu za druge u zdravu empatiju, a vas osloboditi tereta tuđih emocija kako biste konačno mogli živjeti i voditi s punim potencijalom – počevši od brige za sebe.
© Created with passion by La boss 2024. | Pravila privatnosti