Živimo u kulturi koja nas neprekidno uvjerava da s nama nešto nije u redu ako nismo stalno produktivni, nasmijani i uspješni. Kada se ujutro probudimo s grčem u želucu ili osjetimo težinu tjeskobe, naš prvi impuls je da tu reakciju proglasimo “problemom” koji pod hitno moramo popraviti, ugasiti ili sakriti.
Međutim, legendarni psihoterapeut Viktor Frankl, utemeljitelj logoterapije, ponudio je radikalno drukčiju i duboko oslobađajuću misao: “Abnormalna reakcija na abnormalnu situaciju je normalno ponašanje.”
Kada se svakodnevno suočavamo s kroničnim pritiscima modernog života, naša tjeskoba, umor ili stres nisu nužno znakovi patologije. Oni su često posve zdravi, prirodni alarmi našeg duha koji nam poručuju da situacija u kojoj se nalazimo, ili stav koji prema njoj zauzimamo, gazi našu autentičnost.
U ovom članku istražit ćemo kako se nositi sa stresom kroz prizmu logoterapije i kako preusmjeriti fokus s analize simptoma na otkrivanje vlastite jedinstvenosti.
Kada dublje zagrebemo ispod površine i zapitamo se što zapravo uzrokuje taj stalni unutarnji nemir, odgovori nas gotovo uvijek vode do tri ključne prepreke koje nesvjesno sami sebi postavljamo:
Uspoređivanje s drugima: Društvene mreže i mediji svakodnevno nas bombardiraju naizgled savršenim tijelima, besprijekornim karijerama i idealnim životnim stilovima. Stalno mjerenje vlastite vrijednosti u odnosu na tuđe “izlog-profile” stvara kroničnu nesigurnost.
Kopiranje drugih bez rezultata: Kada uočimo da netko drugi postiže uspjeh, skloni smo prepisati njegov recept i primijeniti ga na svoj život. No, kopiranje tuđih modela bez uvažavanja vlastite prirode rijetko donosi stvarne rezultate. Umjesto ispunjenja, ostajemo frustrirani i iscrpljeni jer živimo tuđi, a ne svoj život.
Pretjerana odgovornost prema drugima: Često preuzimamo teret tuđih emocija, očekivanja i potreba na uštrb vlastitog mira. Misleći da moramo ugoditi svima i odgovoriti na svaki nametnuti rok, zaboravljamo na odgovornost prema sebi i vlastitom smislu.
Sve ove komponente stvaraju pritisak koji nas udaljava od onoga što u logoterapiji nazivamo potragom za smislom. Baš kao što smo u prethodnom članku objasnili kako biti sretan, gdje grčevito trčanje za srećom (hiperintencija) uzrokuje da nam ona stalno bježi, isti se mehanizam događa i sa stresom. Što više opsesivno analiziramo svoju tjeskobu i pokušavamo je na silu kontrolirati (hiperrefleksija), to ona postaje snažnija i prisutnija.
Kada je naš um preplavljen mislima o tome kako se nositi sa stresom, mi zapravo radimo ono što logoterapija naziva patologiziranjem – fokusiramo se isključivo na simptom. No, bolne reakcije našeg tijela i uma zapravo su signali da je naš duh sputan i da mu je uskraćena potraga za jedinstvenošću u korist “unificiranih”, nametnutih pristupa.
Kako prekinuti taj začarani krug? Odgovor leži u moćnoj logoterapijskoj tehnici koja se zove derefleksija.
Derefleksija znači svjesno skretanje pažnje sa samoga sebe, sa svog problema ili dijagnoze, prema van – prema ljudima koje volimo, ciljevima koji nas inspiriraju i aktivnostima koje našem životu daju dublji smisao.
Kada prestanemo neprekidno analizirati svoj nemir i umjesto toga počnemo razmišljati o svemu onome što imamo i što jesmo izvan okvira tog stresa, u naš se život polako počinju vraćati sigurnost i mir. Sigurnost se ne gradi eliminacijom svakog životnog izazova, već pronalaženjem razloga zbog kojih vrijedi ići naprijed unatoč tim izazovima.
Viktor Frankl nas podsjeća da nikada ne možemo biti potpuno slobodni od životnih uvjeta i okolnosti. Ne možemo utjecati na to hoće li promet biti gust, hoće li rokovi na poslu biti kratki ili kako će se drugi ljudi ponašati. Međutim, ono što nam nitko ne može oduzeti jest naša sloboda da zauzmemo stav prema tim okolnostima.
Ako ne možete promijeniti situaciju koja vam uzrokuje stres, vaša jedina, ali ujedno i najmoćnija karta na koju možete zaigrati jest promjena vlastitog unutarnjeg odgovora. Promjena stava iz temelja modificira našu emocionalnu i fiziološku reakciju na stresor.
Ovdje se krije i čvrsta poveznica s konceptom smisla života koji spaja zapadnu logoterapiju i istočnjačku filozofiju. Više o tome kako pronalaženje vlastite svrhe djeluje kao štit protiv svakodnevnog stresa možete pročitati u tekstu o Ikigai konceptu.
Kako biste teoriju pretočili u praksu i otkrili što vam vaša trenutačna situacija poručuje, uzmite papir i olovku te iskreno odgovorite na ovih šest pitanja za samorefleksiju:
Možeš li promijeniti situaciju u kojoj se nalaziš? Ako je odgovor da, koji je prvi korak koji možeš poduzeti već danas?
Ako situaciju ne možeš promijeniti, kako možeš promijeniti svoj stav prema njoj? Koju novu perspektivu možeš usvojiti?
Pogledaj unatrag na svoj život: Je li bilo situacija u kojima si uspješno promijenio/la svoj odgovor mijenjajući isključivo svoj stav? Što te to iskustvo naučilo?
Na koga ili na što trošiš najviše energije kroz uspoređivanje? Kako bi tvoj dan izgledao kada bi tu energiju usmjerio/la na razvijanje vlastitih, autentičnih potencijala?
Kopiraš li nesvjesno tuđe definicije uspjeha i sreće? Koja je tvoja osobna, izvorna definicija ispunjenog života, neovisno o očekivacijama okoline?
Kada si u posljednje vrijeme osjetio/la duboki unutarnji mir? Što si tada radio/la i na što (ili koga) je bio usmjeren tvoj fokus?
Prepoznavanje da je stres često alarm koji vas poziva na povratak sebi prvi je, ali iznimno važan korak. Ako ste umorni od neprekidnog uspoređivanja, ispunjavanja tuđih kalupa i osjećaja da se gubite pod teretom tuđih očekivanja, znajte da kroz taj proces ne morate prolaziti sami.
Kroz individualni rad možemo zajedno istražiti vaše jedinstvene potencijale, maknuti fokus sa simptoma i izgraditi stabilno prapovjerenje u vaše vlastite snage i životni put.
Ako rezonirate s ovim pristupom i želite raditi na dubinskoj transformaciji, pozivam vas da se prijavite za Identity Coaching rad 1na1 sa mnom i ponovno preuzmete kormilo nad svojim životom.
