Jeste li se ikada uhvatili kako radite do kasno u noć, propuštate dječje priredbe ili otkazujete druženja s prijateljima, uvjeravajući se da je to samo “privremena faza”? Mnogi menadžeri i poduzetnici nalaze se u začaranom krugu, odnosno trče kao hrčak u kotaču, osobito kada je u pitanju posao. Ja se slažem s vama da je dobro biti posvećen karijeri. To nam daje razne mogućnosti i otvara nove prilike, no pitam se koju smo cijenu zbog toga spremni platiti u svom privatnom životu? Dok se neki koje poznajem kunu da je nemoguće imati i uspješnu karijeru i ispunjen obiteljski život te čvrsta prijateljstva, osobno poznajem ljude kojima to uspijeva. Možemo li imati oboje? Ovo je pitanje kojim se bavim u nastavku teksta.
Visoka razina stresa na poslu nije samo fizički iscrpljujuća. Stres itekako ostavlja posljedice na naše odnose, a nerijetko ima i razoran utjecaj na one odnose koji su nam najvažniji. Kada u kontekstu psihologije govorimo o stresu, tada često spominjemo pojam kognitivnog opterećenja, koje se prelijeva iz jedne domene života u drugu. Umjesto da se opustimo s partnerom ili djecom, naš mozak ostaje zaglavljen u problemima s posla. To dovodi do emocionalne nedostupnosti – fizički smo prisutni, ali mentalno i emocionalno odsutni. Zvuči poznato?
Također možemo govoriti i o gubljenju smisla u odnosima. Moji klijenti, osobito oni koji su prošli burnout, često kroz coaching susrete shvate da su zanemarili svoje temeljne vrijednosti, poput obitelji i prijateljstva. Posao koji im je trebao donijeti smisao i sigurnost postao je sredstvo koje ih je udaljilo od onoga što im je zaista važno. Jedna moja klijentica, nazovimo je Kristina, doživjela je teško izgaranje. S obzirom na to da je samostalna poduzetnica, zbog toga nije bila u stanju voditi svoje poslove. U njezinom slučaju, sav je teret oko financija spao na partnerova leđa. A to je bio ogroman pritisak i za nju i za njega. Zbog svega toga, želim naglasiti kako je njihov odnos patio na više razina. Intimni i seksualni život je potpuno patio također. Taj Kristinin primjer je školski primjer otuđenja od partnera koje se događa neprimjetno, a dugoročno ostavlja ozbiljne posljedice. Krisitna nije jedina koja ima problem s time. Upravo izgaranje često dovodi do razvoda jer iscrpljenost onemogućuje davanje partneru onoga što mu je potrebno, ali i zanemarivanje vlastitih osnovnih potreba za odmorom, zabavom i bliskošću.
Dok pokušavamo graditi karijeru, često nehotice propuštamo neprocjenjive trenutke u djetinjstvu svoje djece. Sjećate li se kada ste posljednji put mirno sjeli sa svojim djetetom i pitali ga kako mu je u školi, a da niste istovremeno provjeravali mailove? Ovaj nedostatak kvalitetnog vremena dovodi do emocionalne udaljenosti. U egzistencijalnoj analizi, naglašavamo važnost osobnog susreta – onog trenutka kada smo u potpunosti prisutni s drugom osobom.
Mnogi roditelji shvate da su propustili ključne faze u razvoju svoje djece tek kada je kasno. Sjećam se klijenta koji je često radio na terenu i propustio je odrastanje svoje djece. Sada, kada su odrasli, ne zovu ga “tata”, zovu ga njegovim imenom. Možete si zamisliti koliko ga to pogađa na dubokoj razini. On je shvatio kako je propustio najbolje godine s njima.
Prijateljstva su temelj našeg mentalnog zdravlja. No, pod pritiskom posla, prijatelji su često prvi na “listi čekanja”. Otkažete kavu, ne javite se na poziv jer “jednostavno nemate vremena”. Sociološka otuđenost je pojam koji se koristi za opisivanje stanja kada se udaljavamo od svoje društvene mreže. I ona nas često dovodi do osjećaja usamljenosti i izolacije, a u ekstremnim slučajevima, utječe i na naše psihičko zdravlje.
Nažalost, tu vam mogu dati osobni primjer. U najstresnijem razdoblju života (na vrhuncu drugog burnouta) jedva sam se nosila sa sobom i suprugom, pa mi nije ostalo energije za druženja s prijateljima. Nisam imala volje niti želje ikoga vidjeti. To me dovelo do toga da su neki od njih manje počeli pitati gdje sam i kako sam. Kako sam intenzivno radila na sebi kroz coaching i psihoterapiju, shvatila sam da mi kronično nedostaje zabave i životne radosti. Vrlo važan dio strategije mog oporavka bio je upravo u ponovnom povezivanju s dragim ljudima.
Dobra vijest je da je moguće prekinuti ovaj začarani krug. S coachingom i psihoterapijom, možemo prepoznati obrasce ponašanja i aktivno raditi na promjeni. Evo nekoliko tehnika koje vam mogu pomoći da napravite prve korake prema uravnoteženijem životu.
Tehnika svjesne prisutnosti (Mindfulness)
Ovu tehniku, temeljenu na budističkim principima, a danas široko korištenu u psihoterapiji i coachingu, možete primijeniti u svakodnevnom životu. Jednostavno zastanite na nekoliko minuta, duboko udahnite i svjesno usmjeriti pažnju na ono što trenutno radite. Kada ste sa svojom obitelji, svjesno primijetite zvukove, mirise, osjećaje. Umjesto da vam misli lutaju, fokusirajte se na sadašnji trenutak. To je prvi korak prema ponovnom povezivanju s onima koje volite.
Model postojanja (Egzistencijalna analiza)
U logoterapiji, radimo na razumijevanju naših vrijednosti i smisla. Ključno pitanje koje si postavljamo glasi: Zašto radimo to što radimo? Je li naš posao u skladu s vašim vrijednostima? Ako radite isključivo zbog novca, bez da je to u službi vama važnih vrijednosti, to dugoročno vodi u unutarnju prazninu. Egzistencijalna analiza pomaže nam prepoznati što je za nas zaista važno i kako možemo svoj život urediti na način da ga živimo u skladu s tim vrijednostima. Možda to ne znači da trebate odmah promijeniti posao, nego da unutar postojećeg posla pronađete smisao – kako on služi vašem životu i vašim vrijednostima.
Tehnika postavljanja granica (Coaching)
U coachingu, radimo na prepoznavanju i postavljanju jasnih granica. To uključuje postavljanje granica na poslu (npr. ne odgovarati na mailove nakon 18:00 sati) i u privatnom životu (npr. ne pričati o poslu za vrijeme večere). Kroz coaching se uči kako komunicirati asertivno, bez osjećaja krivnje, i kako preuzeti odgovornost za svoje vrijeme i energiju.
Možda se čini da je ravnoteža između karijere i privatnog života nedostižna. Ipak, nije. Vjerujem da je moguće imati uspješnu karijeru, a istovremeno biti prisutan roditelj, partner i prijatelj. Ako je to uspjelo nekim osobama koje poznajem, možete i vi. Ako je to uspjelo meni, ponavljam, može i vama. Ključ je u osvještavanju, preuzimanju odgovornosti za sebe i svoje postupke i pronalaženju pravog smjera (kroz vlastite temeljne vrijednosti).
Ako ste spremni prestati biti “hrčak u kotaču” i započeti živjeti ispunjeniji život, moj program Antistress Bootcamp može vam pomoći da pronađete put do te ravnoteže. Program vam pruža alate i podršku potrebnu da se suočite sa stresom, prepoznate svoje vrijednosti i kreirate život koji je u skladu s onim što vas zaista ispunjava.
