Koliko ste puta uhvatili sebe kako umjesto pisanja važnog izvještaja, slanja ponude klijentu ili planiranja budžeta odjednom imate neodoljivu potrebu očistiti radni stol, provjeriti e-poštu po deseti put ili skrolati društvenim mrežama? Rečenica „Uradit ću to sutra“ postala je neslužbena krilatica modernog čovjeka.
Ipak, kada stalno odgađamo važne zadatke, rijetko kada stvarno uživamo u tom “slobodnom” vremenu. Umjesto odmora, osjećamo krivnju, pritisak i tjeskobu. Pitanje koje se nameće samo po sebi jest: kako prestati odgađati obveze i zašto nam je tako teško jednostavno sjesti i odraditi ono što moramo?
Da bismo pobijedili prokrastinaciju, prvo moramo srušiti najveći mit o njoj – onaj da se radi o lijenosti ili manjku discipline.
Kada odgađamo obveze, mi zapravo ne izbjegavamo sam zadatak, već neugodne emocije koje taj zadatak u nama budi – bilo da je to strah od neuspjeha, dosada, preplavljenost ili tjeskoba. Prokrastinacija je, u svojoj srži, neučinkovit mehanizam regulacije emocija i kratkoročni bijeg od stresa.
Prema procjenama stručnjaka, kronična prokrastinacija nije rijetkost. Naime, ona pogađa približno 20% odrasle populacije. Kod tih osoba rečenica „ne da mi se“ preuzima potpunu kontrolu nad ciljevima i dugoročnim odgovornostima, što stvara začarani krug negativnih emocija i stresa.
U pozadini ovog ponašanja najčešće se kriju tri velika psihološka pokretača:
Perfekcionizam i strah od neuspjeha: Mnogi ljudi radije biraju uopće ne započeti zadatak nego se suočiti s mogućnošću da ga ne naprave savršeno. Podsvijest šalje poruku: „Ako ne uspijem, to znači da nisam dovoljno dobar.“
Sindrom “bolje radim pod pritiskom”: Ovo je jedna od najvećih samoobmana. Iako ljudi sami sebe uvjeravaju da su produktivniji u zadnji tren, istraživanja pokazuju da to uglavnom nije točno. Ono što zapravo traže jest nalet adrenalina i euforije kada u zadnjoj sekundi uspiju nadvladati rokove.
Emocionalno samohandikapiranje: Stvaranjem prepreka (poput čekanja zadnjeg trenutka), ljudi štite svoj ego. Ako ne uspiju, imaju spreman izgovor: „Nisam imao dovoljno vremena“, što im je lakše prihvatiti nego pomisao da nemaju dovoljno sposobnosti.
Odgađanje obveza donosi trenutno olakšanje, ali dugoročna cijena koju plaćamo je izuzetno visoka. Na poslu to rezultira lošijom kvalitetom rada i propuštenim prilikama za promaknuće, dok u privatnom životu dovodi do narušenih odnosa i pada samopoštovanja.
Ono što posebno zabrinjava jest utjecaj na fizičko i mentalno zdravlje. Kronični prokrastinatori često pate od nesanice, oslabljenog imuniteta i čestih probavnih smetnji. Kada se odgađanje preseli na područje zdravstvenih navika – poput izbjegavanja preventivnih pregleda, odgađanja tjelovježbe ili ignoriranja simptoma – posljedice mogu biti opasne po život.
Prema opsežnom sustavnom pregledu koji su proveli Rozental i suradnici (2018), ciljani psihološki tretmani i strukturirani pristupi usmjereni na regulaciju emocija pokazuju značajan uspjeh u smanjenju prokrastinacije, što izravno utječe na poboljšanje mentalnog zdravlja i smanjenje razine svakodnevnog stresa.
U coachingu se često susrećem s klijentima koji su iznimno inteligentni i sposobni, ali su potpuno blokirani prokrastinacijom. Evo dva tipična primjera kako to izgleda u stvarnom životu:
Marija je Pokrenula vlastiti brend i trebala je napisati prodajni tekst za svoju novu web stranicu. Tjednima je odgađala pisanje, pronalazeći izgovore u dizajnu logotipa, slaganju objava za Instagram i čišćenju ureda. Kroz coaching razgovor otkrile smo da Marija nije lijena, već prestravljena. Bojala se da tekst neće biti “savršen” i da će je tržište odbiti. Odgađanjem pisanja štitila je sebe od potencijalne kritike.
Ivan je dobio zadatak da napravi komplicirani godišnji financijski izvještaj. Budući da mu je zadatak bio ogroman, nejasan i kompleksan, njegov mozak ga je doživio kao prijetnju. Svaki put kad bi sjeo za računalo, osjetio bi tjeskobu i automatski bi otvorio portale s vijestima. Ivanu nije nedostajala motivacija, već jasna strategija kako taj golemi zadatak razbiti na korake.
Dobra vijest za sve koji se bore s ovim problemom jest da nismo osuđeni na to da zauvijek ostanemo isti. Naš mentalni sklop i navike se razvijaju kako preuzimamo nove životne uloge.
U dugoročnoj studiji koju su objavili Bäulke i suradnici (2026), istraživači su pratili mlade odrasle osobe tijekom punih 18 godina, prateći njihove navike od završetka srednje škole pa kroz karijeru. Rezultati su otkrili fascinantan trend. Opća tendencija odgađanju obveza značajno opada s godinama. Zanimljivo je da ulazak na tržište rada ima presudan utjecaj. Budući da je poslovno okruženje daleko manje tolerantno prema odgađanju nego školski sustav, tranzicija u profesionalni život prisiljava nas da razvijemo bolje strategije odgovornosti i upravljanja vremenom.
Ako želite znati kako prestati odgađati obveze već danas, zaboravite na čekanje “prave motivacije”. Motivacija rijetko dolazi prije akcije. Akcija je ta koja stvara motivaciju. Evo nekoliko praktičnih alata koje možete odmah primijeniti:
Umjesto da u svoj planer upišete ogroman zadatak poput “Napiši projektni plan”, razbijte ga na dijelove koji su toliko mali da vaš mozak ne može pružiti otpor. Napišite: “Otvoriti Word dokument i napisati naslov”. Kada napravite taj prvi, mikroskopski korak, otpor puca i najčešće ćete nastaviti raditi.
Kada prokrastiniramo, naš “sadašnji ja” profitira jer izbjegava neugodan rad, ali naš “budući ja” plaća visoku cijenu u obliku stresa, panike i nespavanja. Sljedeći put prije odgađanja, zamislite sebe sutra ujutro. Želite li toj osobi (sebi) ostaviti dar u obliku obavljenog posla ili teret u obliku panike? Tretirajte svog budućeg sebe kao dobrog prijatelja.
Recite sebi: „Radit ću na ovom zadatku samo 5 minuta, a nakon toga imam dopuštenje prestati ako to budem želio.“ Ova tehnika koristi psihološki efekt pokretanja. Najteže je nadvladati početnu inerciju. Jednom kada krenete, unutar pet minuta ući ćete u stanje fokusa (flow) i vjerojatno završiti posao.
Pobjeda nad prokrastinacijom nije proces koji se događa preko noći, već vještina koja se trenira. Zahtijeva suosjećanje prema sebi, prepoznavanje vlastitih strahova i uvođenje jasne strukture u svakodnevicu. Kada prestanemo sebe kažnjavati i nazivati lijenima, otvaramo prostor za stvarne promjene.
Za kraj, razmislite o ovome. Koji je to jedan zadatak koji tjednima prebacujete u planer s dana na dan? Umjesto da ponovno zatvorite oči pred njim, postavite si jedno moćno coaching pitanje:
Koji je najmanji mogući korak koji mogu poduzeti u vezi ovog zadatka u sljedećih 60 sekundi kako bih svom budućem sebi olakšao život?
Učinite taj korak odmah. Vaš budući ja bit će vam zahvalan.
Knjige:
Bailey, C. (2026). Intentional: How to Finish What You Start. New York: Penguin Business.
Clear, J. (2019). Atomske navike: Izvanredan put do dobrih navika i rješavanja loših. Zagreb: Egmont.
Znanstveni članci i portali:
Bäulke, L., Roberts, B. W., Nagengast, B., & Trautwein, U. (2026). Once a procrastinator, always a procrastinator? Examining stability, change, and long-term correlates of procrastination during young adulthood. Journal of Personality and Social Psychology, 130(3), 550–568.
Rozental, A., et al. (2018). Targeting Procrastination Using Psychological Treatments: A Systematic Review and Meta-Analysis. Frontiers in Psychology, 9:1588.
Psychology Today (2026). Procrastination: Understanding the psychological roots and consequences. [Dostupno na portalu Psychology Today]
