Dolazak djeteta na svijet jedan je od najintenzivnijih trenutaka u životu svake žene. To je razdoblje preplavljeno ljubavlju, ali i trenucima duboke iscrpljenosti u kojima se mlade majke često osjećaju potpuno izgubljeno. Pa ipak, u svom radu s klijenticama primjećujem jedan duboko ukorijenjen, bolan i društveno toleriran obrazac: onog trenutka kada žena dobije ulogu majke, njezine vlastite potrebe ne samo da padaju u drugi plan, već često potpuno nestaju s popisa prioriteta.
Ako i pokuša odvojiti pola sata za kavu u miru, toplu kupku ili odlazak na trening, javlja se ona – tiha, parališuća, a tako razorna majčinska krivnja. Žena u tom trenutku osjeća da, čineći nešto za sebe, automatski zakida svoje dijete, sebično troši resurse obitelji i postaje “loša majka”. Zašto se to događa, kakve se teške unutarnje borbe kriju iza tog osjećaja i kako nadvladati taj pritisak bez da izgorite?
Da bismo razumjeli zašto je majčinska krivnja tako intenzivna i zašto ima snagu preuzeti kontrolu nad ženinim ponašanjem, moramo se osvrnuti na koncept unutarnjih polariteta u psihologiji. Ljudska se psiha ne sastoji od samo jednog, monolitnog glasa. Mi smo složena bića sačinjena od različitih uloga (dijelova) koje živimo.
Kod žene koja dobije dijete dolazi do naglog, često dramatičnog sraza između dva moćna unutarnja polariteta:
Polaritet majke (arhetip njegovateljice): Ovaj dio je biološki i evolucijski programiran da štiti, njeguje, daje se bezrezervno, predviđa opasnosti i stavlja djetetove potrebe na prvo mjesto pod svaku cijenu.
Polaritet žene (autonomno biće): Ovaj dio je postojao godinama prije djeteta. On ima potrebu za intelektualnim razvojem, tišinom, partnerstvom, kreativnošću, druženjem i bazičnom brigom o svom tijelu i psihi.
U idealnim uvjetima, ova dva dijela bi trebala surađivati – Majka brine o bebi, a Žena brine o tome da sustav (majka) ima dovoljno goriva za to. Međutim, u našem društvu još uvijek snažno živi toksični mit o “svetici-majci” – ženi koja se u potpunosti poništava, nema svojih želja i crpi energiju iz čistog zraka i ljubavi.
Kada žena internalizira ovaj mit, njezini polariteti ulaze u otvoreni rat. Svaki put kada se javi prirodna potreba “Žene” (npr. Trebam sat vremena samoće jer ću poludjeti), polaritet “Majke” to u sekundi interpretira kao sebičnost i prijetnju djetetovoj dobrobiti. Sustav automatski pali alarm, a taj alarm osjećamo kao tjeskobnu, tešku krivnju.
Maja je prije majčinstva bila uspješna, organizirana arhitektica koja je voljela kontrolu i strukturu. Nakon poroda, njezin polaritet Majke postao je hiper-vigilantan (pretjerano oprezan). Kada je beba napunila šest mjeseci, suprug je predložio da on preuzme brigu na dva sata kako bi Maja otišla na masažu jer je patila od kroničnih bolova u leđima.
Maja je pristala, ali umjesto opuštanja, njezina se seansa pretvorila u mučenje. Cijelo vrijeme na stolu razmišljala je: “Što ako beba počne plakati, a on je ne uspije smiriti? Što ako joj se nešto dogodi dok mene nema? Ja sam grozna majka jer ležim ovdje dok moje dijete treba moju blizinu.” Majina majčinska krivnja bila je toliko jaka da joj je tijelo ostalo u potpunom grču (modu preživljavanja) čak i dok su je masirali. Umjesto odmora, kući se vratila još iscrpljenija, s potvrdom u glavi da “odlazak od bebe nema smisla”.
Ovaj fenomen nije znak da s vama nešto psihološki nije u redu – on ima duboko neurobiološko utemeljenje. Znanstvenici i antropolozi ovaj proces tranzicije nazivaju matresfencija (engl. matrescence). Baš poput adolescencije, to je razdoblje potpunog preustroja ženskog tijela, hormona i mozga. Neuroznanstvena istraživanja pokazuju da se u mozgu prvorotkinja doslovno smanjuje volumen sive tvari u regijama zaduženima za socijalnu kogniciju, što zapravo služi tome da majka postane “ultra-osjetljiva” i podešena na bebine signale.
Međutim, ta ista neurološka osjetljivost može postati zamka ako je ne prati svjesnost. Mozak majke u prvoj godini stalno skenira okolinu tražeći prijetnje. Ako prijetnji izvana nema, anksiozni um se često okreće prema unutra i počinje skenirati samu majku – tražeći pogreške u njezinom ponašanju.
Studije o mentalnom zdravlju majki zvone na uzbunu: kronično ignoriranje vlastitih bazičnih potreba (poput sna, hrane u miru i hidracije) u kombinaciji s visokom krivnjom najbrži je put u sindrom izgaranja (burnout), postporođajnu tjeskobu i depresiju.
Znanstveni podatak: Istraživanja su dokazala da emocionalno i fizički potpuno iscrpljena majka, zbog disregulacije vlastitog živčanog sustava, s vremenom postaje manje responzivna i teže se povezuje s djetetom. Ukratko: žrtvovanjem do iznemoglosti postižemo upravo ono što smo pod svaku cijenu htjele izbjeći.
A što kaže logoterapija? U logoterapiji, pravcu koji je utemeljio dr. Viktor Frankl, u središtu ljudskog postojanja nalazi se pojam odgovornosti. No, logoterapija nas uči nečemu što se u kontekstu majčinstva često zaboravlja: vi nemate odgovornost samo prema djetetu i društvu. Vi imate primarnu, neotuđivu odgovornost prema životu koji je povjeren vama – a to je vaš vlastiti život.
Kada klijentica u potpunosti potisne polaritet Žene i živi isključivo kroz ulogu žrtvovane Majke, u njoj se stvara ono što Frankl naziva egzistencijalni vakuum – praznina koja s vremenom rađa frustraciju, ogorčenost (često usmjerenu prema partneru ili djetetu) i gubitak smisla.
Logoterapija naglašava: Briga o sebi nije čin sebičnosti, nego čin duboke zrelosti i egzistencijalne odgovornosti. Iz prazne čaše se ne može točiti. Da biste dali autentičnu ljubav i sigurnost svom djetetu, vaša “čaša” mora biti barem bazično napunjena.
Ozdravljenje od ovog obrasca ne dolazi tako da pasivno čekate dan kada će majčinska krivnja čarobno nestati sama od sebe. Ona neće nestati jer je potpomognuta tisućljetnim društvenim narativima. Izlazak iz ovog kruga zahtijeva ono što logoterapija naziva prkosna snaga ljudskog duha – donošenje svjesne odluke da djelujete u smjeru svog zdravlja unatoč tome što krivnja vrišti u vašoj glavi.
Ako ste spremne prestati biti žrtva vlastitog uma i ponovno integrirati svoje polaritete, predlažem vam tri konkretna koraka koja često prolazim s klijenticama na seansama:
Majčinstvo nikada ne bi smjelo biti tamnica za ženu, već prostor u kojem oba vaša velika polariteta (i žena i majka) mogu rasti i nadopunjavati se. Dopustiti sebi odmor, postavljanje granica i brigu o vlastitom biću nije luksuz niti povlastica, već je bazični zdravstveni uvjet i temelj stabilnosti cijele vaše obitelji.
Želite li ovu temu proraditi individualno sa mnom, javite se s povjerenjem.
Frankl, V. E. (1988). Liječnik i duša: Temelji logoterapije i egzistencijalne analize. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.
Stern, D. N. (1998). The Birth of a Mother: How the Motherhood Experience Changes You Forever. Basic Books.
Meeussen, L., & Van Laar, C. (2018). Feeling trapped in the Motherhood Myth: Ideals of perfectionism increase mother-to-work conflict and maternal burnout. Frontiers in Psychology, 9, 1679. Poveznica na istraživanje o mitu majčinstva i izgaranju
Guendouzi, J. (2006). The “good mother”: Managing guilt and identity in professional women’s intensive mothering. Journal of Community & Applied Social Psychology, 16(3), 169-187.
