Postavite zdrave granice: Naučite reći „ne“ bez osjećaja krivnje
Tko smo mi i dokle smo to mi, a gdje počinje druga osoba? U svijetu koji nas neprestano bombardira zahtjevima, očekivanjima i obavezama, često zaboravljamo na vlastite potrebe. Naučeni od malih nogu da je udovoljavanje drugima vrlina (“sindrom dobre djevojčice”), rijetko si dopuštamo reći “ne”. Međutim, pretjerano udovoljavanje vodi nas do točke pucanja, emocionalne iscrpljenosti i osjećaja krivnje.
Iz navedenog možemo zaključiti da je postavljanje zdravih granica ključno za naše mentalno i fizičko zdravlje, kao i za izgradnju autentičnih odnosa. Iako imamo svijest o tome koliko je važno češće reći “ne”, zašto onda prednost uvijek dajemo “da” odgovoru i ispunjavamo previše zahtjeva, sve dok ne dođemo do ruba?
Kavez ljubaznosti
“Ako udovoljim drugima… onda ću im biti drag, oni će me voljeti, obasipati odobravanjem i svime što želim.” Ova prisila da budemo ljubazni drži nas zatočenima u zamci koju smo sami sazdali, a taj fenomen dr. Aziz Gazipura opisuje kao “kavez ljubaznosti”.
U stvarnosti, “ne biti ljubazan” (tj. biti vjeran svom autentičnom ja) omogućava nam da nametnemo vlastitu vrijednost. Naučiti reći “ne” i ne biti cijelo vrijeme pretjerano popustljiv važan je dio povratka sebi.
Drugim riječima, kada ne postavljamo granice prema drugima koje bi nas zaštitile, mi gubimo svaku vezu sa svojim autentičnim ja.
Što su uopće granice u odnosima?
Granice su temelj svakog odnosa koji imate u životu, uključujući i vaš odnos sa sobom. One su ograničenja koja postavljamo oko onoga što nam je važno i potrebno u životu. To su jasna ograničenja koja odjeljuju vas (vaše misli, vjerovanja, potrebe, emocije kao i fizički i emocionalni prostor) od drugih.
Možete ih zamisliti kao vrata kuće. Vrlo slično ulaznim vratima, dobro postavljene granice drže loše stvari vani, a dobre puštaju unutra.
I tu moram istaknuti jednu važnu stvar: granica nije namijenjena drugima nego vama.
Vrste granica u odnosima
Postoji nekoliko vrsta granica koje možete prepoznati kod sebe i drugih, što nas dovodi do osnovne podjele.
Tjelesne/fizičke granice
Fizičke granice pomažu nam odrediti tko nas smije dodirivati i u kojim okolnostima. Također, fizičkim granicama smatra se i stupanj do kojeg vam je ugodno s drugima dijeliti osobni prostor. Verbalni komentari o vašem tijelu ili seksualnosti, na primjer komentar vaše majke koja se šali na račun težine drugih žena, također ulaze u fizičke granice.
Granice resursa
Kada neprekidno dajemo i nevjerojatno smo velikodušni, to znači da su naše granice resursa previše propusne. Recimo kada nadređeni očekuje od vas da svakog dana ostanete sat vremena duže na poslu i vi se tome pokorite, vi zapravo kršite granice resursa.
Mentalne granice
Mentalne granice daju nam slobodu vlastitog mišljenja i stavova. Ako imate općenitu potrebu za dijeljenjem misli, mišljenja uvjerenja i pogleda na svijet bez prilagođavanja kako bi se podudarala s tuđima ili poticanja da se tuđa podudaraju s vašima, tada imate problem u postavljanju mentalnih granica.
Emocionalne granice
Slično mentalnima, emocionalne granice nam pomažu da se nosimo sa svojim emocijama i da se odvojimo od štetnih, manipulativnih emocija drugih osoba. Primjer u postavljanju emocionalnih granica može biti kada osjećamo odgovornost za emocionalna stanja drugih i imamo unutarnju potrebu „spasiti“ druge ili osigurati da svi budu sretni. Odličan primjer loše postavljenih emocionalnih granica često se veže za pojam „emocionalnog istresanja“, odnosno izlijevanja emocionalnih problema na drugu osobu bez uzimanja u obzir njenog emocionalnog stanja. Ponekad se ljudi emocionalno istresaju nastojeći pobjeći od emocije za koju su uvjereni da je sami ne mogu izdržati. Na primjer, prijateljica se često emocionalno istresa na vas u vezi svojeg bivšeg dečka.
Primjeri loše postavljenih granica
U nastavku navodim nekoliko primjera loše postavljenih granica prema drugima:
- Osoba konstantno pristaje na prekovremeni rad, iako to narušava njezin privatni život i dovodi do iscrpljenosti. Ne uspijeva reći “ne” šefu, čak i kad su zahtjevi nerealni, jer se boji da će izgubiti posao.
- U prijateljskim odnosima, uvijek je ona ta koja sluša tuđe probleme, zanemarujući vlastite potrebe za razgovorom i podrškom. Dopušta prijateljima da koriste njezinu imovinu bez dogovora i ne protivi se kada je tretiraju s nepoštovanjem.
- U obitelji, preuzima sve kućanske poslove i financijske obaveze, iako bi ih trebali dijeliti s ostalim članovima.
A evo i primjera loše postavljenih granica prema sebi:
- Osoba neprestano radi, čak i kad je bolesna ili iscrpljena, ignorirajući signale vlastitog tijela.
- Konstantno se kritizira i omalovažava, ne dopuštajući si da uživa u postignućima.
- Zanemaruje svoje hobije i interese, fokusirajući se isključivo na posao ili tuđe potrebe.
- Ne postavlja granice u virtualnom svijetu, dopuštajući da ju društvene mreže i poruke neprestano ometaju.
- Ne izražava svoje emocije i potrebe, potiskujući ih dok ne dođe do emocionalne eksplozije.
Sve je započelo u djetinjstvu
Kao i većina drugih „psihičkih stanja“, i (ne)postavljanje granica ima izvore u ranom djetinjstvu. Kada je dijete vrlo malo, ono smatra da je jedno s majkom, dakle još nema osjećaj vlastita identiteta. Nakon što počinje govoriti, dijete u početku zove sebe imenom, a tek kasnije nauči reći tu važnu riječ ja. Ja se razlikuje od ti, razlikuje se od mame i od drugih ljudi. To ja simbolizira naš identitet. I tada počinje izražavanje sebe.
No ako nismo imali prostora u kojem bismo tijekom djetinjstva izrazili svoju zasebnost – zasebne emocije, zasebna mišljenja, zasebnu stvarnost ili ako smo sudjelovali u obiteljskom „zajedničkom mišljenju“, često nismo imali prilike izraziti svoje autentično ja. Primjer možemo pronaći kod roditelja koji se pretjerano upliću u život djeteta, odnosno žele biti njegov „najbolji prijatelj“ te tako zapravo onemogućuju djetetu da izrazi svoje potrebe i svoje ja.
Nažalost, to neizražavanje vlastitih potreba preslikava se na naš odrasli život – mi ne znamo koje su naše potrebe, a kamoli kako ih jasno iskomunicirati. Ipak, za razliku od ranog djetinjstva, sada imamo dovoljno vlastitih resursa da to stanje promijenimo.
Kako postaviti granice u tri koraka
Ako ste dosad već zaključili da imate izazova u postavljanju fleksibilnih granica, onda se vjerujem pitate kako ih postaviti i napokon se zauzeti za sebe.
Granice daju nužan temelj svakoj vezi u vašem životu. Pa kada naučimo kako uspostaviti granice, stvaramo si prostor da budemo osoba kakva doista jesmo u odnosu s drugima koji jesu onakvi kakvi doista jesu.
U nastavku donosim tri jednostavna za praćenje koraka koja će vam pomoći u postavljanju granica.
Korak 1
Prepoznajte gdje su vaše granice propusne. Samo bez ikakve krivnje, kao vanjski promatrač, promatrajte vaše odnose s drugima nekoliko dana. Garantiram vam da ćete ubrzo primijetiti gdje vam u životu nedostaju granice. Prepoznat ćete ih po stezanju u prsima ili osjećaju da vas netko iskorištava… Promislite zatim o svojim odnosima te identificirajte i navedite one svoje granice koje najčešće bivaju pregažene.
Korak 2.
Razmislite o malim, jednostavnim koracima, s kojima ćete se početi zauzimati za sebe i svoje granice. Kada prepoznate neku situaciju na koju biste prije rekli „da“, sada možete odgovoriti nešto od sljedećeg:
„Rado bih, ali sada mi ne odgovara.“
„To mi nije ugodno.“
„To mi nije izvedivo.“
„Joj, hvala na ponudi/pozivu, ali sada mi ne odgovara.“
„Javit ću ti se u vezi s tim.“
„Trebat će mi vremena da o tome razmislim; javit ću ti se.“
Korak 3
Održavajte novo postavljene granice. Bit ću iskrena i reći vam direktno kako je ovo možda i najteži korak. Često svjedočim tome da moji klijenti skupe hrabrosti, postave jasno granice, ali odmah ih „uklone“ čim netko poludi. No tim povlačenjem samo ćete još više osnažiti sposobnost te osobe da svojim ponašanjem pregazi vaša očekivanja.
I da, istina je da će se nakon postavljanja granica prema drugima ponekad neka osoba uvrijediti. No ako je tako, to samo znači da i ta osoba nema najbolje postavljene granice kod sebe. Ta se osoba ne ljuti zapravo na vas, nego na sebe, odnosno vidi u vama i vašem zauzimanju za sebe nešto što ona u tom trenutku nema, a željela bi imati.
Konačno, mnogi od nas naučeni su da nije u redu udovoljavati vlastitim potrebama, imati vlastiti prostor ili štititi vlastitu energiju. I zato ću ponoviti još jednom, kao što se ne osjećate krivima što na kući imate ulazna vrata, nema potrebe za osjećajem krivnje kad je riječ o vašim osobnim granicama. Vrlo slično ulaznim vratima, dobro postavljene granice drže loše stvari vani, a dobre puštaju unutra.
Trebate li podršku na svom putu postavljanja jasnih granica prema drugima i prema sebi, kontaktirajte me s povjerenjem. Coaching 1na1 učinkovita je metoda kojom svoje izazove možete riješiti već kroz nekoliko sesija.
© Created with passion by La boss 2024. | Pravila privatnosti