Ego – um koji uništava jedini trenutak koji imamo na ovom svijetu
U svakodnevnom govoru „ego“ (lat. “ja”) često dobiva lošu reputaciju. Neki ga shvaćaju kao negativnu osobinu ili karakternu manu. No, kako već svi dobro znamo, svatko od nas ima ego ili dio uma koji čuva identitet onoga tko mislimo da jesmo, onoga što mislimo da su drugi, I onoga što vjerujemo o svijetu.
Četiri najpoznatije teorije ega
Danas možemo naići na više teorija ega, a za potrebe ovog članka izdvojit ću četiri teorije koje smatram najvećim prekretnicama.
Freudova psihoanalitička teorija objašnjava ego kao posrednika između primarnih nagona (ida) i moralnih principa (superega). Ego je prema Freudu odgovoran za svjesno donošenje odluka i percepciju stvarnosti, a funkcionira prema principu realnosti, nastojeći zadovoljiti primarne želje na društveno prihvatljiv način. Iako sama riječ “ego” ima starije podrijetlo, Sigmund Freud je taj koji je popularizirao i defiirao izraz “ego” unutar okvira moderne psihologije.
Jungova analitička psihologija ego objašnjava kao onaj dio psihe koji teži ostvarenju ciljeva u svakodnevnom životu. Carl Gustav Jung je upravo ego vidio kao središte svjesnog uma, ali je naglasio i postojanje nesvjesnog dijela psihe.
Svoje gledište o egu dao je i Erik Erikson, koji je proširio Freudovu teoriju. No valja napomenuti kako se njegovo gledište ega značajno razlikovalo od Freudovog. Erikson je ego vidio kao pozitivnu, pokretačku silu u razvoju te je naglasio ulogu ega u uspostavljanju i održavanju osjećaja identiteta. Središnji koncept u Eriksonovoj teoriji je “egoidentitet”, koji se odnosi na svjesni osjećaj sebe koji razvijamo kroz društvenu interakciju. Egoidentitet pruža osjećaj kontinuiteta i dosljednosti, omogućujući pojedincima da se nose sa životnim izazovima. Eriksonova psihosocijalna teorija usredotočuje se na psihosocijalni razvoj, naglašavajući utjecaj društvenih interakcija i odnosa na razvoj ega tijekom cijelog životnog vijeka, što objašnjava kroz osam faza psihosocijelnog razvoja. Ukratko, Erikson je ego vidio kao dinamičnu silu koja aktivno oblikuje naš identitet i omogućuje nam da se snalazimo u društvenom svijetu.
Četvrta teorija koju vam danas želim predstaviti značajno se razlikuje od tradicionalnih psiholoških gledišta i osobno je najbliža mojim uvjerenjima. Eckhart Tolle ego opisuje kao mentalnu konstrukciju, odnosno lažni osjećaj “ja” koji nastaje iz identifikacije s mislima, emocijama i mentalnim obrascima. Tolle smatra da većina ljudi živi u stanju “identifikacije s umom”, gdje vjeruju da su njihove misli i osjećaji ono što uistinu jesu. Zbog toga ego objašnjava kao izvor ljudske patnje, a unutarnji mir možemo postići, smatra, tek kada se povežemo sa sadašnjim trenutkom u kojem ego/um ne može preživjeti.
Priroda ega je odvajanje od svijeta
Ego vjeruje kako vaša snaga leži u otporu, dok vas otpor zapravo odvaja od duhovnog / Boga / Svemira, jedinog mjesta istinske moći. Samim time, ego je vođen osjećajem nedostatka i željom za “više” – više moći, više priznanja, više posjeda. Stalno uspoređuje, osuđuje i stvara priče o sebi i drugima, što dovodi do unutarnjih i vanjskih sukoba. Ego nastoji održati svoj osjećaj identiteta kroz prošlost i budućnost i rijetko je prisutan u sadašnjem trenutku. Hrani se osjećajem odvojenosti, potrebe za kontrolom i stalnom potragom za vanjskom potvrdom. Tolle vjeruje da je ego glavni izvor ljudske patnje.
Evo i poveznice sa stvarnim, opipljivim situacijama. Poduzetnici / vlasnici biznisa, lideri i menadžeri čine najveći dio mojih klijenata s kojima radim coaching 1na1. Upravo su oni velik, ako ne i prevladavajući dio vremena “u svom umu”. To mi i nije toliko neobično za shvatiti, budući da sam kao poduzetnica i sama prije nekoliko godina velik dio vremena boravila “u umu”. Tada sam smatrala da jedino tu mogu pronaći rješenja za svakodnevne izazove koje sam imala u poduzeću koje sam tada vodila.
Ako vam je bol duboka, kao što je to bio slučaj kod mene, vjerojatno ćete osjećati snažan poriv da pobjegnete od nje, umjesto da joj se predate. Ne želite osjećati ono što osjećate (što bi moglo biti prirodnije?). Ali, izlaza nema, nemate kamo pobjeći. No mnogo je lažnih izlaza – rad, piće, droge, bijes, projekcija, potiskivanje i slično – ali oni vas ne oslobađaju od boli. Jačina patnje se ne smanjuje kad postane nesvjesna. Niječete li emocionalnu bol, ona tada utječe na sve što činite ili razmišljate te na sve vaše odnose. Patnja postaje vaša energija kojojm zračite, a drugi je osjećaju. I što je najgore od svega, čak i ako je bolno, ipak je poznato. Um se uvijek drži poznatog. Nepoznato je opasno jer um nad nepoznatim nema nikakvu vlast. Zato um ne voli sadašnji trenutak i zanemaruje ga. I tu se stvara obrazac patnje koji postaje vaš rellercoaster i normalno stanje vašeg života.
No takav način bivanja “u umu” bio je velik izvor patnje jer to je značilo da sam stalno negdje u budućnosti. Osim što sam time gubila sadašnji trenutak (koji je jedino što zapravo imamo), također sam kod sebe razvila anksioznost. Identificirala sam se s umom (ego), a provjereno znamo da “negativne misli” stvaraju “negativne emocije”, a zatim i “negativne osjećaje”.
Evo još jednog konkretnog primjera, vezanog za odnose. Kad se upustite u svađu ili sukob, s partnerom ili osobom koja vam je bliska, počnite promatrati kako se branite kad je vaš položaj napadnut, osjetite snagu vlastite agresije dok napadate položaj druge osobe. Promatrajte zatim koliko ste vezani za vlastita stajališta i mišljenja. Osjećajte mentalno-emocionalnu energiju koja se skriva u pozadini vaše potrebe da budete u pravu, a druga osoba u krivu. To je energija egoističnog uma. Osvijestit ćete je kad je priznate, kad je što potpunije osjetite.
Kako izaći iz takvog stanja uma?
Rad na egu znači stjecanje sposobnosti da se odvojite od njega i stvorite prostor za donošenje odluka u skladu s vašim autentičnim Ja. U mom slučaju točka preokreta je bila kada sam se predala sadašnjem trenutku. To nije bilo odustajanje ili privaćanje situacije takva kakva je bez povrata, već je to bilo prihvaćanje toga da bol postoji. Odlučila sam priznati bol koju je stvarao um i bez otpora dopustiti joj da prođe kroz mene. To je ono što Tolle naziva “sadašnjim trenutkom” – trenutkom kada boravak u sadašnjosti prekida stisak ega i omogućuje povezivanje s unutarnjim mirom. Smatrate li da je vaša životna situacija nezadovoljavajuća, predavanjem, koja je jednostavna ali duboka mudrost popuštanja umjesto opiranja životnom tijeku, možete raskinuti nesvjesni obrazac otpora koji obnavlja takvu situaciju. Predati se znači bezuvjetno i bez suzdržanosti prihvatiti sadašnji trenutak.
Kako to učiniti? Počnite priznanjem da otpor postoji. Zapitajte se: Postoji li nešto što bih mogao/la napraviti da promijenim situaciju, da je poboljšam ili da se maknem od nje? Poduzmite ispravnu akciju. Usredotočite se ne na stotinu stvari koje ćete možda ili svakako napraviti u ekom budućem trenutku, nego na ono jedno jedino što možete napraviti sada.
Osjetite li iznenada veliku lakoću, jasnoću i duboki spokoj, to je nedvojbeno znak da ste se uistinu predali. Tada promatrajte što se događa s mentalnim stavom druge osobe kad mu svojim otporom više ne dajete energiju. Otklonite li poistovjećenost s mentalnim stavovima, počinje prava komunikacija. Imate li problema na poslu ili u privatnim odnosima, vjerujte mi kada vam kažem da će se predavanjem i vaši odnosi temeljito promijeniti. Ako nikada ne možete prihvatiti ono što jest (sadašnji trenutak), to znači da nijednu osobu nećete biti u stanju prihvatiti takvu kakva jest.
Predajom do otpuštanja napetosti
Ne predate li se sadašnjem trenutku, vaš psihološki oblik, ljuska ega, postaje sve grublja i time stvara jak osjećaj odvojenosti. Svijet oko sebe i ljude koji vas okružuju možete smatrati opasnima. Javlja se potreba za natjecanjem i prevlašću.
Zahvaljujući otporu, tvrd i krut ne postaje samo vaš psihološki oblik, nego i tjelesni. Napetost se javlja u različitim dijelovima tijela, a tijelo kao cjelina se steže. Slobodan protok životne energije kroz tijelo, koji je najvažniji za njegovo zdravo funkcioniranje, uvelike je ograničen. Rad na tijelu i neki oblici tjelesne terapije mogu pomoći u obnavljanju protoka, ali ako u svakodnevnom životu ne vježbamo predavanje, te stvari mogu nam pružiti samo privremeno olakšanje simptoma, budući da uzrok – obrazac otpora – nije razriješen.
Upamtite, tek kad se vi preobrazite, cijeli je svijet preobražen, jer je svijet tek odraz vas u ogledalu.
Razmišljate o coachingu 1na1 sa mnom? Javite mi se i napravit ćemo najprije 30-minutni besplatni razgovor na kojem ću odgovoriti na pitanja koja imate za mene.
© Created with passion by La boss 2024. | Pravila privatnosti