Problemi s autoritetima i kako im stati na kraj

Problemi s autoritetima i kako im stati na kraj

Ako poznajete osobu ili ste možda vi osoba koja se aktivno protivi pravilima, uputama ili odlukama koje dolaze od neke osobe ili institucije, čak i kada to nije u vašem najboljem interesu, možda ste među onima koji imaju problem s autoritetima. Kako se ovaj problem može manifestirati na različite načine i često ima dublje psihološke korijene, ideja je da u ovom članku istražimo pozadinu.

Kako se manifestira "problem s autoritetima"?

Situacija kada imate problem u komunikaciji s jednom osobom i to samo jednom, ne predstavlja nužno problem s autoritetom. Kada neko ponašanje procijenimo kao nepoželjno i želimo ga promijeniti za naše najviše dobro, tada najčešće tražimo obrasce – ponavljajuće načine na koje se nešto događa ili kako se netko ponaša.

Kada pričamo o problemu s autoritetima, tada obrazac može uključivati sljedeća ponašanja:

  • pobunu i otpor. Osoba se aktivno protivi pravilima, bilo otvoreno ili pasivno-agresivno.
  • nepovjerenje i sumnjičavost. Osoba gaji duboko nepovjerenje prema osobama koje smatra autoritetima, pretpostavljajući da imaju skrivene motive, da su nepošteni ili da žele kontrolirati.
  • anksioznost i strah. U prisutnosti autoritativnih figura, osoba može osjećati intenzivan strah, anksioznost ili nelagodu, što može dovesti do izbjegavanja ili lošeg funkcioniranja.
  • osjećaj nepravde. Često postoji snažan osjećaj da se autoritet ponaša nepravedno, da koristi svoju moć na štetu drugih ili da je svojevoljan.
  • problemi u radnom okruženju. Ovo se često odražava na odnosima s nadređenima, što može dovesti do problema na poslu, sukoba, pa čak i gubitka posla.
  • poteškoće u poštivanju pravila. Osoba može imati problema s pridržavanjem zakona, prometnih pravila ili drugih društvenih normi, jer ih doživljava kao nametanje.
Zašto se uopće javlja "problem s autoritetima"?

Korijeni ovog problema često leže u djetinjstvu i ranim iskustvima s figurama autoriteta, prvenstveno roditeljima ili skrbnicima. Neki od mogućih uzroka tako uključuju

  • traumatična iskustva s autoritetima u djetinjstvu. Zlostavljanje (fizičko, emocionalno, seksualno), zanemarivanje, prekomjerna strogost, nepravedno kažnjavanje ili nedosljedan odgoj od strane roditelja ili drugih autoritativnih figura. Ova iskustva mogu stvoriti osnovni osjećaj nepovjerenja i straha od autoriteta.
  • autoritarni (vrlo strog) stil odgoja. Ako su roditelji bili previše kontrolirajući, nedovoljno empatični ili nisu dopuštali djetetu da razvije autonomiju, dijete može razviti otpor prema bilo kakvom obliku kontrole u budućnosti.
  • prekomjerno popustljiv odgoj. Paradoksalno, i prevelika popustljivost može dovesti do problema s autoritetima. Dijete koje nikada nije imalo granice ili disciplinu može imati poteškoća s prihvaćanjem bilo kakvih ograničenja kada odraste.
  • nedostatak uzora. Ako dijete nije imalo priliku naučiti kako se zdravim putem nositi s autoritetom, ili ako su figure autoriteta bile loši uzori, može razviti disfunkcionalne obrasce.
  • osjećaj nemoći i gubitka kontrole. Problemi s autoritetima mogu biti pokušaj povratka osjećaja kontrole koji je možda bio izgubljen u prošlosti. Otpor postaje način na koji se osoba osjeća moćno.
  • projekcija. Ponekad osoba projicira svoja neriješena pitanja s ranim figurama autoriteta na sadašnje autoritete. Šef se doživljava kao “strog otac”, a učiteljica kao “zahtjevna majka”.
  • problemi s identitetom i autonomijom. Stalna borba s autoritetima može biti i pokušaj uspostavljanja vlastitog identiteta i neovisnosti, ali na destruktivan način.
Kako riješiti "problem s autoritetima"?

Rješavanje ovog problema obično zahtijeva dublje razumijevanje njegovih korijena i promjenu naučenih obrazaca ponašanja. To često uključuje razumijevanje vlastitih osjećaja i reakcija prema autoritetima (samorefleksiju), pojedinačnu psihoterapiju – posebno kroz sistemsku i transakcijsku analizu, osoba također može raditi sa svojim psihoterapeutom ili coachem na uspostavljanju vlastitih granica, razvijanju asertivnosti, prepoznavanju zdravih autoriteta, na učenju povjerenja u druge, počevši od terapeuta, a zatim i u druge figure autoriteta koje pokazuju integritet.

U konačnici, “problem s autoritetima” je poziv na rad na sebi i razumijevanje vlastitih ranjivosti i obrambenih mehanizama. Rješavanjem ovog problema, osoba može postići veću slobodu, funkcionalnost i mir u svojim odnosima s drugim ljudima i svijetom oko sebe.

Primjeri vježbi za ovu temu

Vježba 1: “Mapiranje Autoritetâ”

Kako: Uđite u sebe i promislite o tome kako se osjećate prema autoritetu, na primjer, svom ocu. Opišite specifične radnje ili riječi svog oca (ili nekog drugog autoriteta) koje izazivaju problematične reakcije kod vas.

Zatim, na ploči ili velikom papiru, nacrtajte krug u sredini s natpisom “Ja”. Oko tog kruga, napiše imena ili uloge drugih autoritativnih figura s kojima se susrećete (npr. šef, profesor, policajac, stariji članovi obitelji, pa čak i vaše ideje o “društvenim pravilima”).

Za svaku figuru odgovorite još na ova tri pitanja:

  • Kako se osjećate u njihovoj prisutnosti (npr. nelagodno, ljutito, prestrašeno, pasivno, prkosno)?
  • Koje su specifične situacije u kojima se te emocije javljaju?
  • Kako obično reagirate u tim situacijama?

Samorefleksija: Potražite obrasce. Postoje li sličnosti u osjećajima i reakcijama prema različitim autoritetima? Je li otac “model” za te druge odnose?

Vježba 2: “Ograničavajuća uvjerenja”

Kako: Nakon vježbe “Mapiranje Autoritetâ”, identificirajte nekoliko ključnih negativnih uvjerenja koja imate o autoritetima (npr. “Autoriteti me uvijek pokušavaju kontrolirati”, “Moram se pokoriti autoritetu čak i kad se ne slažem”, “Moje mišljenje nikad nije važno autoritetima”).

Za svako uvjerenje, postavite si sljedeća pitanja:

  • Je li ovo uvjerenje uvijek istinito, u 100% slučajeva?
  • Gdje sam naučio/la to uvjerenje?
  • Kako mi ovo uvjerenje pomaže, a kako mi odmaže?
  • Koje bi bilo alternativno uvjerenje koje bi mi bilo korisnije? (Npr. umjesto “Moram se pokoriti…”, možda “Imam pravo na svoje mišljenje, ali mogu izabrati kako ću ga izraziti”).

Samorefleksija: Primijetite kako su neka od tih uvjerenja možda prenesena iz djetinjstva ili određenih iskustava, a možda vam sada više ne služe.

Vježba 3: “Vježbanje asertivne komunikacije”

Kako: Preformulirajte sada ono što ste željeli reći toj osobi u prošlosti, a niste (ili joj želite reći u budućnosti), tako da koristite “ja” izjave. Evo nekoliko primjera.

Umjesto “Ti si me natjerao da…”, možete reći “Osjećam se… kada se dogodi…”.

Umjesto “Uvijek me ignoriraš…”, možete reći “Željela bih da se moje mišljenje čuje o…”.

Vježbajte izražavanje svojih asertivnih poruka.

Samorefleksija: Primijetite kako se osjećate dok izgovarate te asertivne rečenice. Koje su prepreke? Koje su prednosti?

Konačno, kažu da osoba ne može doći do izlječenja samo čitajući knjigu jer “knjiga vas nije držala, držala vas je majka”. Stoga, želite li da vas ja kao coach podržim u istraživanju autoritativnih uloga u vašem životu, kontaktirajte me s povjerenjem. U odnosu, jedan i jedan uvijek daju više od dva. Tu sam za vas.

Facebook
Threads
LinkedIn

Osobni coach za napredak u poslovanju i karijeri.

ISTRAŽI JOŠ I OVO

O meni
Cjenik 2025.
Mišljenja o radu
Besplatni resursi
BLOG

RADNO VRIJEME

ponedjeljak, srijeda, petak:
09:00 – 15:00
utorak, četvrtak:
14:00 – 20:00
vikendi i blagdani:
neradno

© Created with passion by La boss 2024. | Pravila privatnosti