Na coaching ili psihoterapiju najčešće se odvažimo kada smo zapeli ili imamo neki problem. Cilj takvih susreta je riješiti taj problem, donijeti odluku ili se barem bolje i lakše nositi s izazovima, zar ne? Pritom coach ili psihoterapeut kojeg ste izabrali osim razgovora koristi i razne tehnike i alate, koji pak se razlikuju s obzirom na smjer završene edukacije (pravca psihoterapije). No, često se zaboravlja da je jedan od najmoćnijih alata za promjenu sam odnos između klijenta i stručnjaka.
Taj odnos nije samo profesionalan. Odnos je zapravo siguran poligon za istraživanje i vježbanje novih načina komunikacije i ponašanja. A taj je odnos također ogledalo koje reflektira naše obrasce iz svakodnevnog života. I upravo to je tema ovog članka.
Sjećam se jedne klijentice, nazovimo je Nives, koja je na svakoj sesiji imala potrebu “objasniti” i “opravdati” svoje ponašanje. Što god bismo dotaknule, ona bi krenula u detaljno obrazlaganje. Baš sam dobila dojam kao da se boji da je neću shvatiti ili prihvatiti. Osjećala sam da mi ne daje prostora da ju doživim. Nivesina priča činila mi se unaprijed “isplanirana”, kao da je to scenarij koji je naučila napamet i sada ga ponavlja svima oko sebe.
U jednom trenutku, shvatila sam da je upravo taj obrazac, njezina potreba za objašnjavanjem, možda ključ njezina problema. Naime, rješenje ne dolazi kada se fokusiramo na problem. Rješenje dolazi kada se fokusiramo na rješenje. Zato sam toj klijentici, umjesto da to ignoriram, odlučila iskreno dati feedback. To znači da sam joj uz puno podrške i na najblaži mogući način rekla kako se JA osjećam. Pazite dobro, nisam joj rekla “radiš to i to”, fokus sam stavila na svoje osjećaje. Rekla sam joj: “Dok mi govoriš o svom problemu, osjećam da se braniš, kao da ti je važno da opravdaš sve što si napravila.” Ovakav otvoren i iskren pristup nije za svakoga. Ponekad riječi, koliko su god pažljivo upućene, mogu izazvati puno boli. No upravo nam takve prilike donose i najveći rast. Blago sam joj objasnila da sam svjesna rizika što prema njoj to komuniciram na ovako otvoren način, no ja sam tu ne da joj se svidim, već da je podržim.
Isprva je bila zatečena, čak mi se učinilo i pomalo povrijeđena. No, nakon početnog šoka, počela je razmišljati o tome. Postala je svjesna da se isto ponaša i u drugim odnosima: s roditeljima, partnerom, prijateljima. Njezino je obrambeno ponašanje bilo toliko automatsko da ga više nije ni primjećivala. Naša joj je iskrena komunikacija omogućila da vidi kako njezino ponašanje utječe na druge i da preuzme odgovornost za te interakcije. Sada je imala jasan uvid u nešto čega uopće nije bila svjesna.
Ova priča služi kao podsjetnik da se neugodnost ili neslaganje unutar coaching odnosa ili odnosa sa psihoterapeutom, ako radite s njime, ne bi trebalo gurati pod tepih. Umjesto toga, to je dragocjena prilika za zajedničko učenje i rast. Dobar coach ili psihoterapeut prepoznat će takve trenutke i te karte “staviti na stol”.
S druge strane, ako vi osjećate da vas nešto smeta u odnosu s coachem ili terapeutom, odgovornost da “karte stavite na stol” je na vama. I ne treba to biti nešto ludo značajno i veliko. Na primjer, ako vam smeta što vas coach prekine dok pričate, to je možda znak da se u životu bojite prekinuti druge ljude i izraziti se. Ako vam se čini da vas ne sluša, možda je to slika vašeg odnosa s autoritetima. Terapeut i coach tu su da vam ukažu na te obrasce i pomognu vam da ih razradite. Možda vam se ne sviđa neki komentar, ne slažete se s nečim što je rečeno ili osjećate neku nelagodu. Recito to – nemojte to prešutjeti. Slobodno to iznesite. I pritom ne brinite da ćete povrijediti coacha ili psihoterapeuta jer mi smo educirani kako se nositi u takvim situacijama. Čak i ako nas to pogodi, tada znamo da je to naša tema za rad s našim coachem ili psihoterapeutom.
Dakle, ono što želim reći je da ne izbjegavate takve zlata vrijedne trenutke, već da si dopustite prokomentirati taj vrijedan uvid za vas.
Kada krećem raditi s novim klijentom, jedna od mojih glavnim uloga je izgraditi otvoreni odnos pun povjerenja. To znači da obje strane u svakom trenutku mogu biti brutalno iskrene, s najboljom mogućom namjerom da se ostvari napredak. Nema “tabu” tema, nema vrijeđanja. To je razgovor u kojem bilo kakve maske padaju. I ta moja misija izgradnje povjerenja traje skroz tijekom svih naših susreta, stalno ju je potrebno obnavljati, odnosno zalijevati.
Jer moja uloga, a vjerujem da se tako osjećaju i ostali kolege, nije da budem pasivni promatrač ili da vam dam gotove savjete. Moja je uloga biti aktivni partner u vašem rastu. Zato svoje klijente pozivam da budu otvoreni i iskreni. Potičem ih da me prekinu, izraze svoje sumnje, pitaju me zašto sam nešto rekla. Time i oni meni pokazuju da su aktivni sudionik svog procesa, a ne samo promatrač.
Konačno, odnos coach – klijent sigurno je mjesto za vježbanje novih načina komunikacije i ponašanja. Ovdje ste isto tako slobodni reći “ne”, postaviti granice, izraziti neslaganje, bez straha od negativnih posljedica. To je jedinstvena prilika da naučite kako se nositi s neugodnostima i sukobima u kontroliranom okruženju. I bez brige, pričamo samo o temama koje ste si dozvolili iznijeti. Ono što kažete, to je na stolu. Iako nećete dobiti savjet (što je zlatno pravilo i coachinga i psihoterapije), stečeno znanje možete primijeniti u svim svojim odnosima.
Ipak, kao što već znate, krajnja promjena događa se kada ono što naučite na sesiji primijenite u stvarnom životu. A najbolji trening za životne odnose je upravo odnos koji imate s onima koji su tu da vam pomognu poboljšati ih. Ako ste za jedan takav otvoreni odnos, budite slobodni javiti se individualni rad.
© Created with passion by La boss 2024. | Pravila privatnosti