U svojoj coaching praksi često se susrećem s klijentima koji naizgled imaju sve. Oni su uspješni, materijalno osigurani i društveno aktivni, no iza te blještave fasade se krije tiha, ali razarajuća borba. Riječ je o unutrašnjem polaritetu, stanju u kojem dva dijela naše ličnosti vuku na suprotne strane. Taj rascjep stvara stalnu anksioznost, vodi u prokrastinaciju i ostavlja osobu s teškim osjećajem gubitka smisla, bez obzira na vanjska postignuća.
Polariteti na koje najčešće nailazim u radu su arhetipske borbe između uloge uspješne majke i ambiciozne poduzetnice, ili pak između snažnog hranitelja obitelji i prisutnog oca koji želi emocionalnu bliskost. Čest je i sukob sretnog sina koji želi vlastiti put nasuprot odgovornom nasljedniku obiteljskog biznisa. Na kraju, tu je onaj najosobniji polaritet: sretna ja nasuprot onoj verziji mene koja je uvijek tu za ljude koje voli, zanemarujući vlastite potrebe. U ovom članku zaronit ćemo malo dublje u ljudsku psihu I otkriti što se krije iza unutarnje borbe pojedinca.
Važno je odmah na početku naglasiti da polaritet nije poremećaj, već prirodna pojava u ljudskoj psihi. Svi mi imamo različite uloge ili dijelove sebe i to je potpuno normalno. Problem nastaje onog trenutka kada jedan dio, primjerice ambiciozni radnik, potpuno preuzme kontrolu i pokuša potisnuti drugi dio, onaj koji traži mir, ranjivost ili igru. Znanstvena istraživanja sugeriraju da se ovi unutrašnji kodovi ponašanja formiraju vrlo rano kroz socijalno učenje unutar obitelji. Roditelji služe kao primarni uzori, a njihova karijerna putanja i vrijednosti postaju naši unutrašnji putokazi. Kada potisnemo jedan dio sebe, on ne nestaje. On se manifestira kroz sabotaže poput odgađanja obaveza ili kroničnog umora. To je zapravo vapaj potisnutog dijela koji traži svoje legitimno pravo na postojanje.
Uzmimo za primjer uspješnog poduzetnika u kasnim četrdesetima koji vodi dvije tvrtke, mog stvarnog klijenta kojeg ćemo nazvati Ivan. Njegov unutrašnji polaritet čine ambicija i ranjivost. Dio koji se dokazuje, takozvani „veliki Ivan“, često je oblikovan pod utjecajem autoritarnog oca, što potvrđuju studije koje pokazuju da očevi kao uzori imaju izuzetno snažan utjecaj na razvoj poduzetničkih namjera kod djece. Taj je dio naučio da vrijednost dolazi isključivo kroz postignuće. S druge strane polariteta je „mali Ivan“, dio koji prokrastinira jer je to njegov jedini način da „uzme zrak“ od stalnog pritiska. Zanimljivo je da istraživanja ističu kako osobina otvorenosti (eng. Openness) igra ključnu ulogu u tome koliko ćemo slijediti roditeljske korake. Osobe s nižom razinom otvorenosti češće postaju samozaposlene ako su im roditelji bili takvi, jer se oslanjaju na poznate mentalne modele. Naš poduzetnik se bori s „oklopom“ koji mu je pružao sigurnost, ali mu sada guši autentičnost.
Sličan polaritet vidimo kod žena čiji je identitet godinama bio izgrađen na profesionalnom uspjehu. Sukob nastaje između ambiciozne liderice i majke koja se mora prepustiti kaosu i ranjivosti. Studije ukazuju na to da se utjecaj majki kao uzora može razlikovati od utjecaja očeva, često zbog duboko ukorijenjenih društvenih stereotipa o rodnim ulogama. Dok se poduzetništvo tradicionalno veže uz muške atribute poput agresivnosti i autonomije, žene liderice često osjećaju pritisak da pomire ove naizgled nepovezane svjetove. Rezultat je kronični osjećaj krivnje koji ne prestaje bez obzira na to što žena u tom trenutku radi, jer jedan dio ličnosti uvijek vidi onaj drugi kao prijetnju.
Pomirenje ovih suprotnosti ne znači da jedan dio mora pobijediti. Cilj je integracija, odnosno stvaranje svjesne suradnje. Prvi korak je imenovanje dijelova i priznavanje njihove pozitivne namjere. Umjesto borbe protiv prokrastinacije, trebate se zapitati koju pozitivnu namjeru ima taj dio koji odgađa posao. Često je odgovor da vas on pokušava zaštititi od sagorijevanja. Drugi ključni korak je kognitivni reframing ili promjena terminologije. Riječi koje koristimo imaju ogromnu moć nad našim živčanim sustavom. Ako netko bježi od pojma odmor, taj pojam treba preimenovati u strateški oporavak ili servisiranje sustava. Za majku, vrijeme za sebe nije sebičnost, već investicija u emocionalni kapacitet obitelji.
U coachingu koristimo napredne tehnike poput vizualizacije koje pomažu osobi da oba dijela shvate kako imaju zajednički cilj. Ambicija treba mirni dio kako bi donosila bistre odluke, dok majčinski dio treba strukturu kako bi ostao ispunjen. Za ljude koji su cijeli život proveli u postignuću, biti „normalan“, odnosno prisutan bez specifičnog cilja, predstavlja najteži zadatak. No, to je ključ za rješavanje anksioznosti. Gledajući sebe kroz oči djeteta, klijent može naučiti biti blag prema onom dječaku ili djevojčici u sebi koji se desetljećima samo pokušavao dokazati. Razotkrivanje polariteta nije proces u kojem postajemo netko drugi, već proces povratka svojoj cjelovitosti. Kada pomirimo unutrašnje suprotnosti, prestajemo trošiti energiju na sukobe i počinjemo živjeti punim plućima. Cjelovitost je uvijek važnija od savršenstva.
Želite li istražiti i pomiriti svoje polaritete, kontaktirajte me za uvodni sastanak.
